ali,postoje u nama neke neprevodive dubine,postoje u nama neke stvari neprevodive u riječi

misli mi i dalje lutaju...nemogu i dalje sročiti dva smislena stiha,dvije smislene rečenice....ponekad mi dođe da pišem,osjetim bujicu riječi kako mi nadolazi i čim uzmem olovku u ruke,ona lagano počne odlaziti iz mojih prstiju...nadam se da će se to promijeniti uskoro.možda pomogne sad kad krene škola.ako ništa,barem ću imati manje vremena za razmišljanje o glupim sitnicama koje mene vrlo lako dotuku.ponekad samu sebe začudim kako me male stvari tako lako povrijede i odbiju od nekoga.znam da to nije u redu.trudim se to promijeniti,ali...neznam.možda sam previše nesigurna.nikada nemam taj osjećaj da je nešto tu kraj mene za stalno,da neće nigdje otići,da neće pobjeći,da me neće ostaviti,da je tu i da je to sigurno.mislim da nikada i nisam imala taj osjećaj.uvijek je dio mene strepio i ćutio ono što će doći.nečiji odlazak...zato me i sitnice uznemire.jer one još više uzburkaju taj osjećaj nesigurnosti...



možda bude bolje kad krene škola.u njoj se osjećam dobro.sigurno.zaštićeno.imam osjećaj da dok sam u njoj da mi nitko ništa nemože.kad se osjetim loše,samo pogledam oko sebe i vidim sva ta lica.meni posebno draga.i odmah se bolje osjećam jer znam da su oni tu.bar tih sedam sati,tu su.neće otići nigdje.što god da se desilo,tamo su.i knjige mi pomažu.pomognu mi da odvratim svoje misli od tih stvari koje me znaju dovesti do ludila...i sad,reflektirajući se na samu sebe,počnem se loše osjećati.jagodice mi lagano počinju trnuti.čelo znojiti.dah ubrzavati.i stihovi ove pjesme koje slušam me plaše.

If you think your words will ever make a difference,think again and carry on

možda imam previše slobodnog vremena za razmišljanje paa ga kenjam.a možda i ne.al eto,naškraba ja nešto.glupo možda je,ali ja osjetim nekakvo oslobađanje nakon toga...možda se previše brinem.kao i uvijek...ali...bit će oke.jednom.

someday I'll feel no pain,someday I won't have a brain,they'll take away the parts that hurt and let the rest remain

i najviše pozdravljam Dunjić,što je takvo srce kakvo je ,Aylu što je plava ko nitko xD i Iwančicu jer je sunce i svu stoku koja me s vremena na vrijeme nasmiju
(al ga ukenja al doro xD )

ovo sam našla na nekom blogu,neznam ni sama više na kojem ni kako sam došla do njega,al eto,štafeta mi je već malo,pa,pun k,a nemam što pametnije za pisati trenutno pa evo,moja priznanja.i to 101!haha...i bit ću iskrena,kao i uvijek i u svemu

1.Priznajem da ovo radim jer nemam pametnijeg posla trenutno.
2.Priznajem da sam jučer bila jaako umorna.
3.Priznajem da sam imala pijeska u gaćama
4.Priznajem da nisam baš veliki ljubitelj grupnih sportova sa loptom.
5.Priznajem da je to zato što nisam baš spretna s loptom.
6.Priznajem da izbjegavam sport da se ne brukam xD
7.Priznajem da mene to uopće ne dira i da opet znam nekad igrati xD
8.Priznajem da oooobooožavam vodu.
9.Priznajem da obožavam ići na kupanje (di je voda koliko toliko čista)
10.Priznajem da oobboožavam putovati.
11.Priznajem da volim školu.
12.Priznajem da to nije toliko zbog učenja naravno nego zbog ljudi u njoj i oko nje :D
13.Priznajem da volim čitati.
14.Priznajem da volim pogledati s vremena na vrijeme neki ljigavi teen film :D
15.Priznajem da kada čujem neku glupu pjesmu na radiju koja mi se uopće ne sviđa,da ju jako dugo nemogu izbaciti iz glave.
16.Priznajem da sam jedno vrijeme bila lagano zatreskana u Kurta Cobaina :D
17.Priznajem da ipak volim svoju plavu kosu.
18.Priznajem da sam uživala u svakoj boji kose :D
20.Priznajem da obožavam plesati.
21.Priznajem da isto tako obožavam i pjevati iako mi kažu da neznam baš xD
22.Priznajem da od ovog ljeta nemogu podnjeti paradajz,jednostavno mi se gadi.
23.Priznajem da sam se jednom izrigala od alkohola i to od malo previše blackya.
24.Prizanjem da se te večeri apsolotno ničega ne sjećam i da me pola razreda vidjelo kako rigam gljive xD
25.Priznajem da sam bila zalivena od glave do pete alkoholom jedno tri puta xD
26.Priznajem da obožavam gimnastiku (ali gledati :D )
27.Priznajem da me je dosta teško naživcirati.
28.Priznajem da volim uživati u svemu,pa i najmanjim sitnicama.
29.Priznajem da volim kad su ljudi oko mene sretni i nasmijani.
30.Priznajem da je moj najveći strah gubitak voljenih.
31.Priznajem da se ponekad toliko uplašim da se od straha jednostavno rasplačem.
32.Priznajem da volim znati da su ljudi uz mene,da nisam sama.
33.Priznajem da volim znati da sam voljena i da je ljudima stalo do mene.
34.Priznajem da ako se osjetim neisgurnom u to,da pravim gluposti.
35.Priznajem da znam da to nije u redu,ali na taj način im valjda želim pokazati da želim znati što zapravo osjećaju :S
36.Priznajem da obožavam biti zaljubljena.
37.Priznajem da obožavam onaj osjećaj =)
38.Priznajem da nemam omiljeno godišnje doba,volim ih sve jer svako ima svoju draž :)
39.Priznajem da obožavam vodu,posebno more.
40.Priznajem da ne smatrama školsku lektiru gnjavažom i nečim nepotrebnim.
41.Priznajem da mi je lektira dosadna jedino ako je pisana na nekom dijalektu.
42.Priznajem da mi gotovo nikada nije dosadno.
43.Priznajem da me živciraju ljudi kojima je stalno dosadno i koji se stalno žale na to.
44.Priznajem da me živciraju i ljudi koji non stop kukaju oko nečega i nikada im ništa ne valja i nikada nisu zadovoljni.
45.Priznajem da sam veliki optimist.
46.Priznajem da me vječiti pesimisti lagano živciraju.
47.Priznajem da sam i veliki sanjar.
48.Priznajem da sam brbljava =D
49.Priznajem da se puno smijem.
50.Priznajem da obožavam Lorenu i Iwanu.
51.Priznajem da neznam što bih bez njih.
52.Priznajem da možda i neznaju koliko mi znače.
53.Priznajem da jako volim svoj grad.
54.Priznajem da obožavam putovati.
55.Priznajem da obožavam pisati.
56.Priznajem da unatoč svemu,cijenim svoju razrednicu.
57.Priznajem da volim ići u školu.
58.Priznajem da obožavam svoj razred =)
59.Priznajem da se volim šminkati i uređivati (kad sam raspoložena =)
60.Priznajem da volim fino mirišati.
61.Priznajem da jako dobro pamtim tuđe mirise.
62.Priznajem da se volim grliti.
63.Priznajem da imam jako čudne snove.
64.Priznajem da često sanjam kako me netko proganja i lovi.
65.Priznajem da se u snu vrtim kao luda,plahta mi izgleda kao da ju je netko sažvakao.
66.Priznajem da kad spavam s nekim u krevetu da im okrenem leđa =D
67.Priznajem da mislim da su najgori mirisi na svijetu jutarnji zadah,kuhani paradajz i ustajali znoj na nekom
68.Priznajem da volim svoje nokte.
69.Priznajem da mi je pjesma I Kissed A Girl baš zakon :D
70.Priznajem da se obožavam zafrkavati sa drugima.
71.Priznajem da mogu podnjeti šalu na svoj račun.
72.Priznajem da me Lorenini biseri svaki dan iznova sve više iznenađuju xD
73.Priznajem da vjerujem u karmu.
74.Priznajem da vjerujem u Boga.
75.Priznajem da mnogi možda nebi shvatili moje shvaćanje Njega.
76.Priznajem da ne mrzim ništa,samo neke stvari manje volim.
77.Priznajem da ne volim ogorčene ljude koji non stop seru o nečemu.
78.Priznajem da nekada često mjenjam raspoloženja.
79.Priznajem da volim Rijeku.
80.Priznajem da volim poeziju,posebnu onu modernu.
81.Priznajem da obožavam kazalište.
82.Priznajem da se ja jako dobro osjećam u njemu.
83.Priznajem da mi nedostaje.
84.Priznajem da volim svoje crvene hlače xD
85.Priznajem da volim govoriti ljubistača.
86.Priznajem da ima nešto privlačno u ljudima koji puše (ali ne svima)
87.Priznajem da mi je Stoša fuj xD
88.Priznajem da volim pravopis i pravogovor.
89.Priznajem da me živcira kada ljudi neznaju pisati i govoriti bar donekle kako spada.
90.Priznajem su mi najodvratnija stvar na svijetu kožne bolesti.
91.Priznajem da mislim za sebe da sam ambiciozna,iako to ne volim uvijek pokazivati.
92.Priznajem da sam se jako puno puta razočarala u ljudima.
93.Priznajem da mislim da su ljudi stoka i da je teško naći nekoga tko je normalan.
94.Priznajem da me ne dira što netko priča o meni iza leđa.
95.Priznajem da to smatram jadnim,očajnim i infatilnim.
96.Priznajem da me živciraju osobe kojima je sve svejedno i koje nemaju nimalo ambicija.
97.Priznajem da obožavam životinje.
98.Priznajem da kada volim nekoga,da dajem cijelu sebe toj osobi.
99.Priznajem da mislim da nikada nećeš znati ako ne pokušaš opet,bez obzira koliko ružno bilo ono prije.uvijek se ustati i dokazati svima da to možeš.opet sve iznova.
100.Priznajem da mi je ovo ljeto bilo jedno od najboljih.
101.Priznajem da mi počinje biti stalo do jedne osobe...i jako mi je drago zbog toga...sretna sam...

izgubila sam ju.
neznam točno gdje,ali više nije tu.
iščeznula je.
neznam da li samo trenutno ili...
bojim se to čak i izgovoriti.
na trenutke kad pomislim da se vratila i uhvatim olovku i počnem pisati,ona kao da pobjegne iz mojih prstiju.
kao da otvaram usta i vrištim iz petnih žila,ali nijedan glas ne izlazi van.
nitko me ne čuje...

Rise Against-The Unraveling

and all these things that we tie together
keep unraveling apart
and the light that used to burn so bright
now is dark

with anger-laced intent we set fire
to the bridges that remain
and they're wading thru the current now

drown in the flood of the tears
that have been wept
and i scream to the sky
"no, you are not alone...?"

if you think that your words will ever make a difference
think again and carry on
because the weight behind the hand that holds us is strong
but there is hope in the roar of a thousand pleading cries
and all these things that we tie together

the sound of their tongues being bitten
is all I hear
as we fire at the whites of their eyes,
dance on ashes of the world

as they drown in the flood of the tears
that have been wept
and their tongues being bitten
is all that I can hear
as I scream to the sky
"I need you now..."

can you feel this truth now unraveling?
or will you chase the burning sun
into the sea




osjećam se pomalo izgubljeno.ponekad se osjećam i bezvrijedno.bezdušno.kao da ogromni dio mene nedostaje...osjećaj je sve samo ne dobar...neznam,možda previše tražim.možda se previše brinem.možda se nepotrebno brinem i uznemiravam...ali kad neznam razlog...a neznanje i osjećaj bespomoćnosti su najgori osjećaji.barem za mene.mrzim ih.mrzim kada se tako osjećam...zato sam i zatvorila ovaj blog na neko vrijeme.nisam više mogla gledati davno istipkane riječi.zatvorila sam i bilježnicu.bjelina papira i njihova praznina me ubijala.danas sam se ponovo odlučila suočiti s njima...priznajem,možda sam očekivala više,ali eto.sada me malo manje strah.znam da će doći sve natrag s vremenom.ili se barem nadam tome...

"ulice su ostale iste.iste svjetiljke na istim žicama.iste stare klupe.isti mirisi.isti smijeh.sve isto.a opet,ništa nije isto.nikada ne bude.samo stvari bez duše mogu ostati jednake bez obrzira na sve.ljudi ne ostaju isti.nešto se ipak promijeni.mnogi kažu da se ljudi ne mjenjaju,ali...neznam...nikada ništa ne bude isto.možda jedino ljudi ne uoče tu promjenu.ponekada je lakše samo ju ignorirati.ponekada ljudi vide,ali si nežele priznati.što je sigurno,sigurno je.udobna uljuljkanost u rutinu mnogima pruža zadovoljstvo.ili barem tu sigurnost.jer ih je previše strah potražiti nešto novo.nešto više.nešto bolje.ali činjenica je da vrijeme prolazi.i to jako brzo.i mjenja se.mijenjaju se godišnja doba,mijenjaju se dani,mjeseci.svi tako isti,a opet nijedan kao prethodni.u tome je i čar...vrijeme se nemože vratiti unatrag s razlogom.ako se nešto desilo,onda je to s razlogom.desilo se jer se kad tad i trebalo desiti.nešto loše se desilo da bi otvorilo put nečemu novome.stoga ja ne razmišljam o tome previše.nekada možda i jesam,ali više ne.nekada je potrebno da prođe jedno određeno vrijeme da bi spoznali pravu istinu i vidjeli čisto.drago mi je zbog toga.divan je osjećaj znati da je nešto dobro ispalo na kraju unatoč lošem početku.stvari se događaju s razlogom.mi ne odlučujemo o tako velikim stvarima.one su za nešto više.male stvari...oh,kako male stvari mogu usrećiti..."

eto.ipak sam uspjela nešto natipkati.znam,kvaliteta je loša još uvijek,ali ne predajem se.malo mi je lakše sada.vratit će mi se ona ostvarila sam pomak u odnosu na početak posta.mali,ali je tu.

evo još jedne štafete koju mi ovaj put nitko nije ostavio ali sam ju ja uzela samoinicijativno.a i nemam baš pametnije nešto za pisati,a piše mi se xD
pa eto...

1.is it cute when guys kiss you on the forehead?
erm...onak...ne baš xD to bake rade xD

2.a big poofy dress or a short party dress?
rijetko nosim haljine,ali onda neka kratka valjda,ako baš moram birati

3.what would you do if you recived a long love letter?
pa pročitala ga

4.group dates or single dates?
zavisi.ako je onaj single zgodan onda sami,ako nije,što više ljudi,to bolje.i sigurnije =D

5.do you hate it when guys act different around their friends?
ooo daaa !

6.are diamonds a girl's best friends?
nikako.nisu sve pjesme istinite.

7.is your hair up or down today?
o pa dns je sva neka...neobuzdana xD

8.do you straighten your hair?
da

9.favourite mascara?
maybeline su odlične.bar meni.define-a-lash i volume express turbo boost najbolje
xD

10.do you get your nails done?
malo sam opsjednuta sa svojim noktima.ali samo ponekad =D

11.small or large purses?
ne volim baš torbice

12.in your purse,what are your must haves?
erm...mobitel i kaugume.eventualno labelo i tampon xD

13.jeans or sweats?
đins =D

14.do you wear clothes/shoes/jewelry that's uncomfortable?
nikako.i korzet mi je jako udoban samo da se zna =D

15.do you text message a lot?
ne baš.rijetko u biti koristim mobitel.bar u usporedbi s tim kako je bilo prije.a i sad više nekako volim zivkati ljude =D

16.what would you do if you got pregnant?
hm.često sam razmišljala o tom pitanju,ali još nisam došla do zaključka.strah me pobacit,a opet ne treba mi dijete još nekih 10 god minimalno.a glupo mi dat na posvajanje....zato neću o tome razmišljati i neće se ni desiti =D

17.what's your favourite colour?
crveeena =D i crna

18.heels or flats?
awww,moglo bi se reći da sam opčinjena visokim petama,obožavam ih,ali nikad ih nisam nosila.znači visoke pete samo gledam,a ravne nosim =D

19.did you ever cry during a romantic movie?
jesam.baš sam pekmezava xD

20.would you ever leave the house without the make-up on?
koje pitanje.više puta nego što sam izašla našminkana.

21.walmart or target?
e nebi znala

22.do you wear collored shirts?
naravno

23.do you like preppy boys?
ne

24.do you think lip gloss is the best?!
de ubij se.kad puše vjetar kosa mi se lijepi na usta ako imam sjajilo.xD

25.do you own any big sunglasses?
daaa =D

26.how long does it take you to get ready in the morning?
pola sata,ali mogu i za 20 min sada

27.do you like to ware band-aids?
ne baš

28.do you like skater boys?
moglo bi se tako reći xD

29.do you often wish there was something you could change?
da

30.gold or silver?
white gold =D

31.do you like to recive flowers?
nikad ga ne dobivam,ali da ajd

32.do you like surfer boys?
ne baš...onak...a,zavisi u biti kakav je koji xD

33.do you dress up for the holidays?
ne baš

34.do you like to wear dresses?
samo lijepe =D

35.on a scale of 1-10 how much do guys confuse you?
nekada 10,ali obično negdje 4-5,67

36.in the last 48 hours have you hang out with a guy?
ne.od sub mi se malo gadi bit u pretjeranoj blizini muškog roda xD al doro,proće me brzo i to.valjda. xD

37.would you date a guy shorter than you?
a neznam baš.zavisi koliko nižim =D

38.do you like to hold hands?
da.osim kada su nekom jako znojne ruke.ili kad je meni vruće xD

39.what is the youngest you would date?
zasada ne baš.možda godinu dana najviše.zasada
=D

40.what is the oldest you would date?
=D hehe.a sad.a dobro.pa možda 4 godine najviše.i to zato što me bratić ne pušta blizu svojih prijatelja xD.i to samo zasad =D

41.what do you first notice when you meet a guy?
njega cijelog xD.pa kosu.osmijeh.oči.ruke =)

42.is it hot when guys sweat?
meni ne baš.ne vidim tu ništa privlačno.ja više volim one koji se znoje nad knjigom xD

43.what's the feature in a guy?
svatko ima nešto svoje.po tome je i poseban =)

44.do you like making eye contact?
mnogo =D

45.would you kill for a chocolate?
xD ne

46.did you ever spend all day/night getting pretty for a guy?
bože sačuvaj.i nikada neću.

47.on a scale 1-10 how much fun is shopping?
kad idemo ja i Ayla u supernovu,onda je 10 =D

48.do you freak out when you miss your favourite show?
ne gledam baš teve.

49.do you yell a lot?
samo kad me nešta jaaako raspizdi.a to je malo teže.samo rijetkim biserima to uspijeva xD

50.do you ever wear sweatpants /pj to school/work ?
ne

51.have you ever dressed unlike yourself to impress a guy?
bože sačuvaj.nisam niti hoću.ikada.

52.do you write a lot of mushy love poems?
mushy XD XD XD i ne pišem

53.what make-up could you never live without?
upravo živim bez ikakvog.i to uspješno.jedan poduži period.

54.do you fall in love easily?
ah...valjda

55.do you have cramps?
xD hvala na pitanju,probava mi je u redu xD

56.do you think you have the bestest friend ever?
the bestest

i da.javite mi se sa bilokakvim idejama.otvorena sam za sve prijedloge xD.tražim svoju inspiraciju natrag.da više nemorate čitati ovakve gluposti xD.al eto.i da.za prijevod se javite u režiju.radim non stop xD
ševili ljudi...bubim vas
ah zaboravih na rubriku želje,poruke,pozdravi...: Nini da mi brzo skine zavoje,Dunji da se zabavi na moru i da se vrati kao mali cigić =D,Iwani da si nađe kupaći napokon xD i Loreni da se nauči spremat za sobom.i to pod hitno.i da.nemoj mi spalit kuću večeras ...ae...buba =*

ljudi uvijek odlaze.
rijetki su oni koji će zastati i uzeti samo trenutak vremena da te pogledaju u oči.
nemaju pojma koliko života i sebe jedna osoba nosi u očima.
pojma nemaju...
samo prođu pokraj kao da si duh...
kao da ne postojiš.
nose svoje velike crne naočale da nitko nebi zavirio u njihovu dušu.
odlaze i od onih koje je sama majka priroda povezala.
za koje je zapisano da budu zajedno.da budu povezani.da budu bliski.
neki to ipak ignoriraju.
stave svoje naočale i nežele pogledati.
otiđu...

jednom sam ga srela.
nosio je svoje naočale.
nije me pogledao ni na trenutak.
tada sam rekla da ga ni neželim upoznati ako je takav.
pregrizla sam si jezik i izdržala.
nakon dugo vremena sam ga opet srela.samo su okolnosti bile drugačije.
ponadala sam se nečemu...a znala sam da nisam smjela...
sada je još dalje.
i nikada se neće približiti.
neće se vratiti jer nikada nije ni bio tu.

sada na ulici srećem samo potpunog stranca.
skriva svoje oči.
da ja ne vidim istinu.
možda i bolje.
jer kako mi se čini,istina je daleko od lijepoga.
neželim ni znati sada.

"boljelo je.i mene i njega,znam to.to mu ne daje ispriku.nikada se nije potrudio da bude tu.samo je uzimao ono što je trebao...
nakon toga sreo ju je jedom.vidjeo je njezine oči.sigurno je.morao je.ali je ipak odlučio ignorirati tugu i bol koji nikada neće nestati.rane na njezinom tijelu koje nikada neće zacijeliti.ogromnu prazninu...
nikada neće ni sa kim pričati o tome.nemože.jer oni nikada nebi shvatili.neće ni shvatiti."


prelijepa pjesma.rasplačem se svaki puta kada ju čujem.ona me i inspirirala da napišem ovo...ljubim vas sve...i nemojte sakrivati svoje oči...

dugo je čekala san.pomalo se i bojala onoga što bi mogao donjeti.
imala je i pravo.
donjeo je sve njezine strahove,sve želje,maštanja i žudnje
koji su se nakupljali proteklih dana.
kako se samo bespomoćno osjećala....
iza stakla nije mogla doprijeti do nikoga od njih.
mogla je samo stajati i gledati.
a to ju je najviše izjedalo...bespomoćnost...
nemogućnost da promijenit nešto,da utječe.
očajnički je lupala po staklu,ali ju nitko nije mogao čuti...uzaludno...
mogla je samo tamo stajati i gledati kako se film odvija ispred njezinih očiju,a ona nikako nije mogla promijeniti scenarij.
pokušao joj je šapnuti nešto,ali ga nije čula.
samo je mogla vidjeti.u tišini.
nije bilo ono što je željela vidjeti...daleko od toga...

iz daljine je začula nešto.isprva se iznenadila što može čuti uopće,a kasnije
ju je taj zvuk iznenadio.
bio je to zvuk koji je poznavala jako dobro.
srce joj je počelo tako snažno udarati da je čak pomislila da će iskočiti iz grudi.
izdisaji su joj postali snažni i duboki.
svakim dahom je otkrivala sve veću bol koja ju je snalazila.
Njegova blizina uvijek toliko boli...
Njegov glas uvijek donese sjećanja...
nije mogla više izdržati tu silinu osjećaja koji su je nadimali.
potrčala je.
trčala je sve brže i brže.
trčala je dok joj noge nisu klonule od napora i umora.
ležala je sama na pijesku.
čulo se samo lagano mreškanje valova.
voljela je More.
ono joj je pružalo zaštitu.
koliko bi puta samo uronila u njega i zaboravila na sve.
nije čula ništa,nije vidjela ništa.
samo More i Ona.

nije voljela Vjetar.
Vjetar bi joj uvijek donjeo neke davne zvukove.
te noći je i Njegov glas došao s Vjetrom.
zapekli su je neki stari ožiljci.
svakom svojom grubom rječju,On joj je zadavo nove.
nikad nije znala zašto joj to čini.
možda iz neke vrste zaštite,obrane...štit od nečega...
ali nije imao pojma koliko je bolilo kad bi ju udario svojom riječi.
nikad nije tražio neku koja bi manje zabolila.
nije ih birao
samo bi ih bijesno istresao na nju.
Ona je uvijek samo sjedila tamo i nijemo primala udarce.
previše ju je boljelo da se odupre.
previše joj je bilo stalo da bi išta učinila.

ali ovaj put nije.
jednostavno je odlučila ignorirati Vjetar.
izbacila je zvuk iz svoje glave.
cijelo tijelo joj je drhtalo,ali okrenula se.
nije pognula glavu kao inače.
čvrsto je zatvorila oči i stisnula šake.
koliko god boljelo.
koliko god želja i žudnja pekle
okrenula se.

možda je i donjela pravu odluku.
vrijeme će pokazati.


nije me dugo bila.jednostavno nemam inspiracije za pisanje,a ne volim pisati samo zato što moram.riječi mi jednostavno ne dolaze.mogla bi reći da se osjećam pomalo i prazno.ali učim se uživati i u tome =D.uživam u svakom slobodnom trenutku bez škole.sad napokon imam vremena za neke stvari za koje inače nemam baš vremena.uživam i u suncu.premda se ono odbija od mene,ali nema veze .na moru je bilo predobro.obožavam Rijeku.sad sam se još i više zaljubila u nju.jedva čekam da idem na more opet,ali ovaj put sa svojim curkama .lijepo je maknuti se od nekih stvari i nekih ljudi na neko vrijeme.možda neke stvari budu drugačije.možda...jednom...ma i da ne budu,što fali ovome.heh...
posebno moram pozdraviti Dunju-sirastu =P,moju Lennu-koju fejs ne voli baš xD,Iwančicu mou i Ifku da sve dns dobro prođe...i sve ostale kojih se sada nisam sjetila.i da...drago mi je znati da se neke stvari nisu promijenile.još uvijek su iste.i uvijek me raspolože...


i za kraj jedan veoma awww spot...obožavam ih uživajte mi svi...ljubim vas sve... =*

možda od dima,možda od smoga,možda od svega pomalo nebo se nije vidjelo.samo ogromna crna praznina.nijedne zvijezde.ali uspjela sam pronaći tri.čak tri.reče mi moja Whatshername da je to čarobni broj...možda i je...ali zvijezde nisu dovoljno jako sjale...bar ne tada...ali sinoć jesu...i mjesečev odraz na vodi je bio dovoljan.kapljice rose su sjale poput malih kristalića na onoj travi.izgledalo je čarobno.poput kakve slike iz slikovnice ili kakve knjige bajki.ali samo što je nedostajalo nešto.princ.hahaha...nikada nisam ni tražila princa iz bajke,samo nekoga tko će razumijeti i biti tu ponekad.ne uvijek,samo da bude tu barem ponekad...ponekad...uostalom,ni ne treba mi princ sada.bar ne još.mislim da oni nisu ono što ja želim.a možda nisam ni ja ono što oni žele.a izgleda da nisam.ali nisu još dovoljno zreli.bar ne većina.a možda i jesu,a samo se vole praviti glupi.lakše je zar ne...ali dobro,prešla sam preko svih i preko svega.ne znači mi toliko.bar ne još.ali očekivala sam više od nje.nije bila tu puno puta.nije reagirala kako sam mislila da hoće.nisam očekivala nešto puno,inače sam tip osobe koji ne očekuje ništa.volim se voditi po onoj ne nadaj se ničemu,očekuj najgore,uzmi što dobiješ.ali ne volim dobiti nešto loše,ali tko voli.nisam ništa više tražila od njih od onoga što sam ja njima dala.možda im je ipak to bilo previše.ali moram priznati da sam se pomalo razočarala.očekivala sam više,malo više ipak.s obzir koliko sam ja dala...malo više...ispalo je da su oni koji su tu puno kraće,da su mi dali veću potporu nego oni koji su tu znatno duže.ona,koja me jedva pozna,slušala me kad sam upala u neraspoloženje.trpila je moje jadikovke,neke i opravdane.slušala je.rekla je nekoliko lijepih riječi.utješila me.čak mi je pjesmu napisala shvaćam da je Ona bila tu puno puta,ali mislim da sam i ja.i znam da sam uvijek tu i da ću uvijek biti.pa onda sam i ja htjela da bude tu i sad.nije ništa veliko bilo,ali mi se puno toga skupilo.i znala je to.vidjela je...ali opet nije ništa.imam čudan osjećaj da ju nije briga više.da me sve manje podnosi.i da me podnosi samo zato što iz neznam kojih razloga misli da to mora.da joj više nije stalo.da joj je to sve više dojadilo.ja.da nije više iskrena prema meni.možda grubo zvuči,ali da neke stvari radi samo zato što će imati neku korist od toga,a ne zato što želi...neznam...imam čudan osjećaj.neugodan.strah me izreći to naglas.strah me da je to možda i istina...



doživjela sam i to.vidjela sam Six Pack uživo .ovo im je bila prva pjesma.odapela sam na svoju najdražu pjesmu-2 minuta straha.komarci su me izgrizli cijelu,ali nema veze.kad sam čula onaj glas,sve ostalo je palo u drugi plan.to mi je popravilo cijelu večer =) najposebnije pozdrave šaljem Dunjici za apsolutno sve što je učinila i Ifki pepavoj mojoj i svima iz 1.ge koji idu na popravni da to isprave što prije jer ih sve želim na okupu najesen

"mislila sam da ću ujutro osjetiti onaj miris.ali nisam.nisam se mogla sjetiti.možda je to bio znak da to više nije to.onog osjećaja više nije bilo.cijelo vrijeme sam mislila...na ....njega......i njegovog mirisa sam se sjetila.osjetila sam ga na svom jastuku.na svojim prstima.u svojoj kosi.sjetila sam se što je rekao...i sada me zazebe kada vjetar noću zapuše..."

she's all alone again
she's sees a mirror of herself
she's all alone again
wiping tears from her eyes
some days it's not worth trying


ne sviđa mi se ovdje.previše okrutnih lica,sva tako podmuklo gledaju.nitko ne će zastati i pitati me kako sam.nitko se neće ni obazreti ako padneš.nitko ti neće pomoći da ustaneš.ostavit će te samu bez obzira na sve što učiniš za njih...razočarana sam...u ljude,u sve oko sebe a i u sebe...osjećam se kao čudovište...nemogu vjerovati da su to moje riječi koje izlaze iz mojih usta.nemogu vjerovati da su upućene tebi...neznam kako me trpiš još uvijek,a toliko toga sam ti napravila...nemogu se kontrolirati u tome trenutnku...kao da nekakva zvijer uđe u mene i govorii ti sve te ogavne riječi...ne osjećam se dobro...ovo nije moja koža...ovo nisam ja...ma koliko sam već puta pala i vidjela to sve,ma koliko sam puta više odlučila da ti to više neću činiti i evo me opet tu...mrzim samu sebe...i zbog svega što činim tebi,zbog svega i što činim sebi...možda samo tražim izliku za sebe.opravadanje za ovo što sam sada.opravdanje za one grozote.rekla sam si sto puta da je to bilo zadnji...a opet sam tu...bude mi žao na trenutak,i onda opet činim isto...zašto se nemogu kontorilirati????zbunjuju me sva ta lica...njihovi postupci...rekli su mi da sam se previše trudila...pokušala sam se manje truditi,ali nisam uspjela.rekla sam da se neću mjenjati zbgo njih i krenula sam opet po svome.sviđalo mi se na tren,a opet...opet sam se negdje na putu izgubila...dopustila sam im da mi možda malo i zamažu oči.nisam se ni potrudila zarbistriti sliku...uhvatila sam samu sebe kako si lažem...neće biti oke ako nastavim ovako...a zašto me to nešta sprječava da ispravim sve te pogreške...????...vidim da te boli...i samo stojim i gledam te.nisam ti ni rekla oprosti...tako malo mi je stalo do tebe,a previše do nečega drugog.možda mi je i stalo više ali sam zagušila taj osjećaj...ne želim tražiti pomoć...sama ću ga naći...ali...neznam...osjećam se nedefinirano...:S...izgubljeno..da,opet...ne osjećam se dobro u ovoj koži...želim da ovo sve završi...da sve ovo prestane...negdje u sebi se nadam boljemu...možda i želim da mi netko pomogne...a možda i ne vidim to...ma neželim nikoga zamarati...
ali ipak me tješi jer je netko tu koga još nisam uspjela otjerati i nadam se da ni neću...ispravit ću svoje pogreške...hoću...moram...radi njih...



eto ako je itko čitao ovo moje baljezganje...hvala...morala sam se ispuhati negdje...
najveće puse mome legendranom 1.ge za koji hoću da ostane ovakav kakv je,svim moim matematičarima =D i matematičarkama bez kojih bi poludila ..i još poseban pozdrav za Dunju caricu ,Iwančicu mou najdražu (drži se mala,neoj bit ljuta na mene =) i AyLu-ne sekiraj se previše...mora biti sve oke...hoće...tu smo svi.....a ostali,ah...držite mi se.izdržat ćemo mi to zar ne

Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari

Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari

Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne

Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam

Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima




...treba jako puno vremena da nekog upoznaš kao osobu kakva je.ali nakon što to učiniš shvatiš koliko zapravo vrijede i koliko ti znače...neki i ne shvate,ali samo su oni na gubitku zar ne...ljudi odlaze...ali neki će i ostati...i samo je to bitno...


i ova pjesma je samo za njih...uvijek...znate to...nadam se
a vi ostali,neojte ni slučajno pomislit da samo njih volim
svi su mi posebni na svoj način i one koje smatram prijateljima,jako cijenim,poštujem i volim prije svega...za prijatelje sve...i svoje net frendove voljem mucho =)...hepi sam...trenutno...proći će me,imam čudne promjene raspoloženja,ali će opet doći,pa proći,pa doći.......život je lijep zar ne...samo ga treba živjeti...po svome...do sljedećeg tipkanja...uživajte u svemu....

Koljena i dlanovi su joj bili pokriveni blatom.
Ispod prstiju je imala debeo sloj prljavštine od silnog grebanja po vlažnom tlu.
Tražila je tragove duboko zakopane u zemlji.
Davno su oni već potonuli.
Željela je vratiti vrijeme unatrag i zaustaviti ga.
Zalediti taj trenutak,tu riječ,a sve ostalo izbrisati.
Sve bih učinila za Njega,ljubitelja Iluzije.
Sve samo da vrati ono vrijeme gdje je magla bila sigurno sklonište,
a svaki zadimljeni oblak je skrivao jednu njegovu slatku riječ.
Ciejloga dana bi strpljivo čekala da Mrak navuče svoj plašt na cijelu Zemlju i donese miris njegovog daha.
Polako bi joj govorio.
Sigurno,iza tamnog stakla.
Svaka njegova nova riječ bi ju nosila sve dalje i višlje.
Mogla ih je čak i dodirnuti.
Bile su tako meke i prhke...
Pri najnježnijem dodiru postajale bi dug,svilenkast slap koji je tako ugodno milovao.
Ali Ona je željela više od toga.
Požuda joj je rasla svakim danom sve više i više dok nije podivljala.
Staklo je bilo razbijeno.
Sada su se mogli vidjeti,
oči u oči.
Njezine su oči sjajile kao nikada prije,ali u njegovima se vidio strah.
Bojao se odbijanja...toliko nesiguran...
Pobjegao je...bez pozdrava...
Nju je ostavio da stoji sama...dok joj sjaj u očima ne ugasne...
nije razmišljao o tome da će ju svaki vjetar podsjetiti na njega...
I da će ponovo,kao i večeras,golim rukama tražiti po blatu izgubljene uspomene....gdje je Ona bila njegova Ilumina a on njezina Požuda....

nemam inspiracije...možda zbog vrućine,možda zbog količine moronskih obaveza,možda zbog nedostatka volje,možda zbog nedostatka vremena...neznam...samo znam da se na jedan način osjećam oslobođeno...ne pogađa me više to toliko.možda jer je određeni period vremena prošao u kojemu sam shvatila da se ništa neće bitnije promjeniti...pokušala sam,jesam.ali nikada nebi znala da nisam pokušala zar ne...i kao što sam već rekla opet bi to učinila...nema veze što nije uspjelo...jednom hoće...ne kažem da usput nisam griješila,to nikako.jesam.možda opet i na istim stvarima...ali...neznam...previše toga me zbunjivalo,previše toga sam htjela,očekivala sam nešto možda,a to ne radim baš često...ali na jedan način sad sam se oslobodila...i osjećaj je predobar...
nadam se da će potrajati ovaj put...jer mi se sviđa i to jako...dugo se već nisam ovako osjećala,neovisna o nekome i...slobodna...ne kažem da me ne uhvate,nekakve tzv krize i bude pa...loše...ali preživim zar ne.heh...ali osjećam lijepi miris...polako već osjetim more pod svojim prstima...bit će dobro...
i posebno pozdravljam Dunju ,AyLu svoju ,Iwančicu i naravno sve vas koji me čitate i posjećujete..hvala vam...